Kesten je kao mediteranska vrsta u Crnoj Gori neopravdano zapostavljen. Stabla u šumama pitomog kestena u Boki kotorskoj, u Stolivu, Kostanjici, Herceg Novom, na Savinskoj Dubravi i one u Ostrosu kod Ulcinja, još uvijek nisu ušla u zvaničnu evidenciju resornog ministarstva, ne posvećuje im se ni pažnja u smislu ispitivanja zdravstvenog stanja, a o kontrolisanom uzgoju i proizvodnji plodova kestena da i ne govorimo. Pored uzgajivača iz Ostrosa, jedino malobrojni mještani Stoliva, zaljubljenici u prirodu i ljepotu brda Vrmac, skreću pažnju na značaj ovog prirodnog blaga kroz jesenju feštu „Kostanjada”, koja je nedavno imala i svoju „reprizu” u Šoping centru „Kamelija”. Tamo su predstavili svoje proizvode od kostanja – ljekovito ulje, ali i proizvode od maslina, voćne likere, domaća vina „roze” i „francuzica”, kao i plodove iz stolivskih povrtnjaka.
Kostanj – kesten (Castanea sativa-Mill) je još davne 1768. godine na lokalitetu Stoliva opisao i čuveni italijanski botaničar Viziani, a u Prvoj kotorskoj notarskoj knjizi iz 14. vijeka pominju se „kostanjari” – šume kostanja koje su zasadili Rimljani, donoseći sadnice iz Male Azije. O ovoj kulturi pisali su i moderni botaničari: Vedran Balen, Heliodor Prelesnik i drugi, podsjeća Romeo Mihović, predsjednik NVU „Kamelija”. Ulažući napore da se šuma kostanja u Gornjem Stolivu valorizuje, poslenici Mjesne zajednice Stoliv i NVU „Kamelija” su prije par godina o svom trošku organizovali stručni skup sa predavanjem na temu „Stanje i valorizacija plantaža kestena u Crnoj Gori sa posebnim osvrtom na lokalitet Stoliva”, sa gostima, stručnjacima iz Makedonije i Hrvatske, ali je stanje ostalo nepromijenjeno.
– Mi sami ne možemo ništa da uradimo po pitanju zaštite kostanja, iako o tome govorimo od 2005. godine. Činjenica je da niko na nivou Države ne radi zaštitu kostanja, a ovi zasadi u cijelom Primorju to zaslužuju. Kostanj je ugrožen rakom kore, koji je desetkovao stoljetna stabla, ali se ona, srećom, sama od sebe obnavljaju. Dugi niz godina obraćali se Ministarstvu poljoprivrede, Upravi za šume i Zavodu za zaštitu prirode, čiji su stručnjaci ispratili i naše okrugle stolove, ali se i dalje ne preduzimaju fitosanitarne i druge mjere zaštite, niti se radi na revitalizaciji areala pod ovom kulturom – kaže Mihović, koji ističe da stolivski „kostanjari” imaju izuzetnu ambijentalnu vrijednost, s obzirom da se nalaze u samom „srcu” Parka prirode Vrmac. Stabla kestena se prostiru do samog mora, a iznad njih su maslinjaci, što je prava rijetkost na Mediteranu.
Poznati svjetski istraživači ukazali su na oboljenje čiji je uzročnik gljivica Cryphonectria parasitica, koja izaziva rak kore. Ta se bolest u prošlom vijeku proširila na čitavu Evropu. Rak kore uzrokuje oštećenje stabala i djelimično ili potpuno sušenje, zbog čega se površine kestenovih šuma smanjuju. Stručnjaci ističu da je stablima kestena potrebna zaštita, na način da se teško oboljela stabla sječom izdvoje, a ostala stabla da se biološki zaštite korišćenjem pesticida. Iskustva iz Hrvatske pokazuju da se čak i posječena stabla mogu koristiti, tako što su ih izvozili u Sloveniju gdje ih prerađuju za proizvodnju tanina.
Dok Italija kao najveći proizvođač i prerađivač plodova kestena u Evropskoj uniji proizvede oko 50 hiljada tona godišnje (slijede je Španija i Francuska), kod nas se pitomi kesten praktično ne uzgaja - njegovo iskorištavanje kod nas je svedeno na branje plodova u šumi, dok se u svijetu koristi u prehrambene i farmaceutske svrhe.
M.D.Popović